Ovo što ću sada ispričati zapravo je lijepa, netipična mudra Afrička anti-poučna priča :), ali kao i svaka do sada, tako i ova ima svoj smisao, pa možda vas čak i natjera i da se zamislite, dakle krenimo
Nekoć davno u davna, davna vermena dok je na zemlji bilo još uvijek mnogo životinja, i dok su ljudi slobodno lutali, živio je mladić po imenu Xam. Xam je bio mlad, ali je bio dobar lovac. Mogao je slijediti trag noja preko šljunkovite ravnice, očiju prekrivenih životinjskom kožom, koja se inače nosi obavijena oko pojasa, što je uvijek impresioniralo djevojke, a bio je spretan i u ispuhivanju sulica. Noću bi ležao budan i škubio usta kratko i oštro izdišući. Kada bi njegova majka rekla "Što ti to tamo radiš?" on bi odgoborio "vježbam tehniku ispuhivanja sulica", a ona bi na to rekla, "dobro, ali onda ruke iznad pokrivaća od životinjske kože tako da ih ja mogu vidjeti!" Xam je zapravo maštao i snivao o lovu na pustinjskog slona, uvjeren da mladi lovac postaje pravim čovjekom tek kada slijedeći njegove tragove pronađe i ubije moćnog pustinjskog slona.
Ne zvuči li vam to poznato? jeste li vi kad ležali budni sanjajući o lovu na pustinjskog slona? Naravno, vaš pustinjski slon nije morao biti pravi pustinjski slon, jer on je u za nas samo metafora. Možda je vaš slon neki luksuzni auto? Možda je to bio uspjeh, slava i poštovanje vaših kolega? Možda je to putovanje oko svijeta, možda je to završavanje u krevetu sa nekom poznatom filmskom zvijezdom, možda..... Zapravo kad malo bolje pogledamo, postoji puno pustinjskih slonova :)
Jednog su dana neki stariji momci došli Xamu i rekli "Mi idemo u potragu za pustinjkim slonom. Neće nas biti mnogo dana i noći. Željeli bismo da i ti pođeš s nama. Spretan si u ispuhivanju sulica; a osim toga nikad se nezna kada možemo naići na šljunkovitu ravnicu i noja, iaki bi, nemoj nam zamjeriti, mi radije da ti tu životinjsku kožu koju nosiš obavijenu oko pojasa i ostaviš na tom mjestu"
Xam je bio presretan i otišao je do majke da zatraži njezino dopuštenje. Njegova je majka rekla: "Ne"
Onda je Xam kazao " U redu, mogu li noć provesti sa svojim prijateljem Xabom u špilji njegove obitelji?"
A njegova je majka rekla " U redu, ali ako se vratiš tek za mjesec dana tegleći pustinjskog slona iza sebe, naći ćeš se u velikoj nezgodi , moj sine."
Naravno da se Xam pridružio starijim momcima i s njima otputio na put potrage za močnim pustinjskim slonom. Putovali su bez mnogo prtljage kao što su ljudi tada to običavali činiti, ali su nosili sa sobom ispražnjena nojeva jaja napunjena vodom i ponovo začepljena malim štapićima i komadićima životinjske kože. Duž puta svaki bi od njih zakapao svoja nojeva jaja, svakog dana po jedno, i u pjesku uz njega ostavljao malenu oznaku. Budući da je iz kuće otišao u žurbi Xam je ponio samo jedno nojevo jaje-- veliko jaje koje je zakopao uz drvo baobaba. Momci su na putu proveli mnogo vremena, gazeći vrući pjesak afričke pustinje, a zaustavili su se tek kada su stigli do mora, ali su, čak i tamo, pomalo istraživali prije negoli je netko sugerirao da je vrijeme da krenu natrag.
Jednoga dana, na putu kući, ugledali su tragove moćnog pustinjskog slona i upustili se u potjeru za njim. Hodali su i hodali, sljedeći njegove tragove. Nekoliko dana kasnije jedan stariji dječak je pročistio grlo i potapšao Xama po ramenu "Jesi li siguran da idemo u dobrom pravcu?" rekao je. Svi su zastali i međusobno se pogledali.
"Što misliš" kazao je Xam u pomalo obrambenom tonu.
"Mislim" kazao je stariji momak "jesmo li sigurni da znamo koja strana otiska stopala pustinjskog slona je prednja, a koja stražnja?"
Svi su se međusobno ponovo pogledali, a onda zagledali u Xama. Xam je gledao u otisak stopala.
"Paaaaaa.........." rekao je polako, a onda zašutio, jer zapravo ije znao što bi još mogao reći.
"Jesi li ikad ranije vidio trag pustinjskog slona?" zapitali su stariji momci .
Xam koji je na neki način pretpostavio da je netko drugi vodio grupu, polako je ponovo pogledao u pijesak i rekao, "Paaaa........"
Usljedila je gadna scena u kojoj je bilo i guranja i udaranja i griženja----žao mi je što to moram reći---- i psovanja. Nakon svega krenuli su na dugi put kući. "Možemo još uvjek trag pustinjskog slona pratiti u suprotnom pravcu" sugerirao je netko ispod glasa, ali svi su bili sretni što nije ponovio.
Jeli se i vama tako nešto nekad dogodilo? Jeste li i vi po divljini sljedili svog pustinjskog slona da bi, kad biste zastali da o svemu razmislite otkrili da zapravo neznate dali se udaljavate ili približavate cilju? Jeste li? Jesu li vas onda vaši prijatelji istukli? Nisu? Dobro je, pametno ste birali prijatelje.
I tako su hodali velikom, prostranom smeđom pustinjom. prešli su preko šljinčane ravnice i Xam se mogao zakleti da je primjetio troprsti trag pustinjskog noja. Pogledao je gore i kanio nešto reći, ali je primjetio da ga stariji momci gledaju mračnih lica tako da je ponovo zatvorio usta.
Svako malo neki od starijih momaka bi prepoznao hrpicu kamenja, ili savijeni komadić drveta i zagrebao po pijesku da iskopa jaje koje je tamo bio zakopao. Svaki put bi vodu popio sam ili je podjelio s prijateljem. Nitko nikada nije svoju vodu podjelio sa Xamom. Xam je živio od tekučine koju bi iscjedio iz malih guštera i škorpiona, što je bilo u redu, alio ipak ne isto kao osveženje koju je pružala voda u ljusci jajeta. Osim toga, cjeđenje tekučine iz škorpiona baš i nije bilo zabavno. Oni se ne koprcaju toliko koliko gušteri, ali imaju gadan temperament. Xam je razmišljao o svojoj majci koja ga je u špilji čekala da se vrati i poželio je da nikad nije ni krenuo.
A onda, kada su stigli do najvrelijeg i naogoljenijeg djela pustinje otkrili su da je tuda prošla velika pješčana oluja koja je sve pokrila tepihom sitne smeđe zemlje. Sve su oznake bile pokrivene i nitko nije mogao pronaći svoje nojevo jaje Tako su hodali i hodali, a sunce je svakim danom isijavalo sve većom vrelinom.
Jednog jutra Xam je u daljini ugledao kržljavo stablo i granje baobab drveta. Bilo je to njegovo baobab drvo. Potrčao je preko vrelog pijeska i kleknuo ispod drveta i kopao i kopao sve dok nije pronašao veliko jaje koje je ponio od kuće. Ali kada je jaje podigao ustanovio je da je bilo lakše nego prije. Ubrzo je shvatio i zašto: njegov čep napravljen od štapića i životinjske kože bio se razlabavio i sva se voda izlila u sitni pjesak.
Pretpostavljam da sei vama to dogodilo. Nismo li svi mi propustili da dovoljno dugo žvačemo komadić životinjske kože da bismo ga propisno omekšali, pa je on tako ispao iz našeg nojevog jajeta u najgorem mogučem trenutku. Mislim da jesmo. Ali čekajte----sada dolazi važan dio. Vidjet ćete kako je Xam postupio u toj situaciji
Xam je bio nesretan što nije našao vodu, ali nije želio da ga njegovi drugovi još više zafrkavaju i udaraju. Stoga je pažljivo ponovo uglavio čep napravljen od štaopića i životinjske kože i odnio jaje do ostalih. Svi su ga gledali, očekujući kako će zbaciti glavu i isisati vodu iz jajeta, ali on ga je umjesto toga stavio pod ruku i ništa ne govoreći nastavio hodati uz njih.
I tako su hodali, a ostali su momci krajčakom oka pratili Xama, čekajući da potegne gutljaj. Ali on to nikad nije učinio. Povremeno bi jaje prebacio iz jedne ruke u drugu, kao da želi ruku odmoriti od njegove težine, ali nikad nije rekao ni riječi i nikad nije potegao ni gutljaja.
Ostali su počeli razmišljati o tome. Pitali su se: Zašto on ne pije vodu iz tog velikog nojevog jajeta? I jedano od njih je rekao "Možda on zna nešto što mi neznamo. Možda zna da smo daleko od kuće bez imalo vode i da će mu trebati to veliko nojevo jaje da bez brige može prijeći preko velikih pustinjskih prostranstava.
A drugi je rekao "Možda je plemenit. Možda ne želi piti svoju vodu dok smo mi ostali žedni".
A drugi je rekao "Možda čeka da s nama podijeli svoju vodu kada nam to svima bude najviše trebalo". I svi su razmišljali " Možda će mi, ako budem dobar prema njemu, dati nešto svoje vode. Želio bih popiti nešto od te vode."
I tako su se prema Xamu počeli drugačije odnositi, počeli su opet s njime razgovarati, dijeliti s njime svije komadiće sušenog mesa antilope, pomagali mu u hvatanju guštera i cijeđenju tekućine iz nijh. Jedan od starijih momaka je rekao "Želiš li izlaziti s mojom sestrom kad se vratimo kući? ona je mnogo mlađa nego li izgleda."
Čak su ponudili da mu pomognu nositi njegovo nojevo jaje, ali iako je možda bio loš tragać za slonovima, Xam ipak nije bio budala i uvijek bi se pristojno zahvalio na toj ponudi. Što je Xam manje govorio, to su ostali bili više uvjereni da on ima neku doista veliku tajnu.
I kad su stigli kući, svi su zamjetili kako stariji momci pažljivo slušaju svaku Xamovu riječ i prijateljuju s njim. Zamjetili bi kako bi stariji momci s njime djelili svoju hranu i nudili mu da uklone tvrdo kamenje i nazubljene komadiće kvarca prije nego bi on svake noći legao na spavanje. Zamjetili su te, i mnogo drugih stvari i njihovo poštovanje prema Xamu je raslo. Tjekom vremena Xam je, kako i treba, postao najpoštovanijim i najmočnijim čovijekom u zajednici.
Čak ni veliki skandal igre skrivača iz 72. --- kada su kružile zlobne glasine da na životinjskoj koži kojom je Xam obavijao svoj pojas ima rupica, baš onakvih rupica kakve nastaju kada netko uzme oštri komadić kremena i s njime probije kožu, baš onakvih rupica koje u velikoj mjeri pojednostavljuju začuđujuće umjeće sljeđenja noja preko šljunkovite ravnice s očima pokrivenih živorinjskom kožom koja se inače nosi obavijena oko pojasa---- čak ni taj skandal nije uspio ozbiljno ugroziti Xamov položaj u zajednici.
Xam je živio dugo i sretan umro.......
Dakle što možemo zaključiti iz ove priče o Xamu i nojevom jajetu? Da smo je samo znali prije, jer sve životne istine su u njoj. Na primjer: nema potrebe da gonite svog pustinjskog slona da biste uspjeli u životu. Nitko nema potrebe da trči s bikovima ili harpunom ulovi Moby Dicka ili da popoševi gospođu xxxx da bi imao ispunjen život. Istina je da: vi zapravo ne morate ništa uspjeti. Sve što treba znati jest kako to hiniti.
U svakome od nas se nalazi tajna istina o nama. Istina šuplja poput ljuske jajeta iz koje je iscurila voda. Moramo samo prihvatiti to da smo šuplji i dati ostalima priliku da sami sebe uvjere da u toj šupljini nečeg ima. Drugi ljudi --- nemojte to nikad smetnuti s uma ---- još su nesigurniji i u sebe sumnjaju više nego vi. Oni će popuniti tu šupljinu za vas. Ako vam to pođe za rukom, uopće nije važno koliko ste dobri u ostalim stvarima. Kažem vam ljudi to je put kojim trebamo ići: svi mi u nama moramo pronaći nojevo jaje.
Darrel Bristow-Bovey - Ja sam maknuo tvoj sir
Nema komentara:
Objavi komentar