20 rujna 2008

Poezija u sitne sate

Kako se skockati u ovaj sitni sat
trebao bih čitati, a neda mi se baš,
evo kradem ćasak od boga mi dan
da ovo napišem i da odem spat

tako mi se spava, na oku mi san
a sa drugim okom spremno čekam dan
treba se odlučit kuda krenut mam
dal u zemlju snova il u prošlost sad

u svijetu od snova krhkom kao led
tu glavni sam junak baš za cjeli svijet
a ovdje u knjizi s uzbuđenjem pratim
gle, jedan svjet se ruši, a drugi se vrati

uzbudljivo je jedno, primamljivo je drugo
a obadvoje ćeka,
ćeka na svoj čas,
ma,
i jedno i drugo
ja ču uzet baš

jedno mogu danas, drugo mogu sutra
i sve ispočetka od mraka do jutra
kad malo razmislim, jer tako to biva
tko previše mašta taj premalo sniva

ujutro će opet krenut novi dan
a dan će mi proteć lijep kao san :=)

Nema komentara: