Prokletstvo maje

Istočnjački filozofi kažu da svi ljudi žive u nekoj vrsti budnog sna, i da svoja opažanja drže realnišću.
To je doktrina maje, koja kaže da mi doživljavamo stvarnost kroz ograničene osjetne organe i potpuno pogrešno svoje opažanje smatramo stvarnošću.
No svijet što ga doživljavamo naša je mentalna konstrukcija, a ne prava stvarnost.
Iza svijeta doživljaja nalazi se pravi svijet - nepromjenljiv, vječan i beskonačan.

.....Od gline se mogu napraviti različite stvari. Sama po sebi glina je bezlična, bezoblična i nema k araktera.
No od nje se mogu napraviti zanimljive stvari različitih oblika. Glina je prava stvarnost, onon što se nalazi iza svega. No mi pravom i vijećnom stvarnošču smatramo predmete koji su od nje napravljeni, iako su oni tek privremeni oblik.

No kakove to veze ima sa našim životima?
Glavna vrijednost doktrine maja upravo je u tome što govori o ljudskoj patnji.
Sva patnja upravo i proizlazi iz toga što se vežemo za maju, a ne za pravu stvarnost, i što osobni svijet doživljaja smatramo univerzalnim. živimo pod prokletstvom vlastitih očekivanja, učenja i vrijednosti. Vjerujemo kako je naš ograničeni svijet opažanja SVE.
To dovodi do različitih negativnih emocionalnih reakcija. Kako vjerujemo da je naš svijet univerzalan očekujemo da stvari budu onakve kakve mi želimo. Kako to često puta ne bude tako frustrirani smo, razočarani i ljuti.
Vežemo se za stvari, posao, brak, roditelje, djecu, ljubav, nade, planove.....
Ništa od toga, uključujući i nas same, nije trajno. Sve se pojavljuje samo trenutno iz univerzalne "gline" i sve će joj se ponovno vratiti. Sve što doživljavamo i sve što vidimo samo je privremeno. Zato vas istočnjački filozof pita zašto se brinete? Opustite se i ne vežite se za maju!

Iz neke psihološke knjige, neznam sad koje....)

Čitanje i smisao knjige

..........Dječaće! Rekao je japanski monah, možese čitati, ali valja pomno birati štiva i provjeravati dali razumiješ ono što pročitaš?
Tiskana rijeć uopče nije opasna, ali opasnost je u mislima koja ona pobuđuje......."
......Čitaj, čitaj, neprestano čitaj, ali ne dopusti da ijedna knjiga ovlada tvojim rasuđivanjem.
Knjiga bi čitatelja trebala podučavati, upučivati, pa i zabavljati.
Knjiga nije učitelj kojega treba slijepo slušati.
Nijedna inteligentna osoba nebi nikad smijela robovati nekoj knjizi ili nečijoj riječi.
..........Knjige postoje samo zato da čovječanstvu budu vodić, da mu se nađu pri ruci, da mu koriste.
Istina je da zloupotreba knjige može značiti prokletstvo, jer ona čovjeka navodi na to da se smatra većim nego što to jest i na taj načim ga odvodi na krive životne putove, za koje nema ni znanja ni pameti da na njima ustraje.
Poštovani lama, kakova je onda korist od knjiga? pa je odgovorio:
Ne možeš posjetiti sva mjesta na svijetu i studirati pod nadzorom najboljih svijetskih stručnjaka, ali ti tiskana rijeć - knjiga- može približiti njihovo znanje.
Ne moraš vjerovati sve što pročitaš, ali sam bi trebao procijeniti i mudro se koristiti njihovim rijećima kao putokazima za stvaranje svojih vlastitih riječi i mudrosti.......
Lobsang Rampa - Pečina predaka

Psalam života

Ne govori mi žalobno,
Da život je isprazan san!
Jer duša je mrtva koja spava,
I ništa nije onako kako izgleda.

Život je stvaran! Život je ozbiljan!
A grob mu nije cilj:
Prah si bio i u prah ćeš se vratititi,
no to se ne odnosi na dušu.

Ni radost ni tuga,
Nisu nam suđeni;
Suđeno nam je raditi,
Svaki dan za korak dalje biti.

Umijeće traje, a Vrijeme brzo promiče,
A naša srca, premda izdržljiva i hrabra,
Poout prigušenih bubnjeva udaraju,
Povorku vode do groba.

U širokim bojnim poljima svijeta,
U logoru Života,
Ne budi poput tupe stoke koju vode!
Budi junak usred pomutnje!

Ne vjeruj u Budućnost, kako god ugodna bila!
Neka mrtva Prošlost pokopa mrtve!
Djeluj.....radi u živoj Sadašnjosti!
Sa srcem iznutra i Bogom nad glavom!

Životi velikana podsjećaju,
Da i naš život može biti uzvišen,
Pa na odlasku stoga,
Ostavi tragove u pijesku vremena.

Tragove koje netko će drugi,
Dok plovi neveselim životom,
Taj napušteni brat u brodolomu,
Vidjeti, te osjetiti nadu i hrabrost.

Stojimo stoga uspravno i radimo,
Spremni na svaku sudbinu;
I dalje stvaramo, i dalje tražimo,
Učimo raditi i čekati.

Henry Wadsworth Longfellow (U: Mudrost svijetskih religija)

Poezija u sitne sate

Kako se skockati u ovaj sitni sat
trebao bih čitati, a neda mi se baš,
evo kradem ćasak od boga mi dan
da ovo napišem i da odem spat

tako mi se spava, na oku mi san
a sa drugim okom spremno čekam dan
treba se odlučit kuda krenut mam
dal u zemlju snova il u prošlost sad

u svijetu od snova krhkom kao led
tu glavni sam junak baš za cjeli svijet
a ovdje u knjizi s uzbuđenjem pratim
gle, jedan svjet se ruši, a drugi se vrati

uzbudljivo je jedno, primamljivo je drugo
a obadvoje ćeka,
ćeka na svoj čas,
ma,
i jedno i drugo
ja ču uzet baš

jedno mogu danas, drugo mogu sutra
i sve ispočetka od mraka do jutra
kad malo razmislim, jer tako to biva
tko previše mašta taj premalo sniva

ujutro će opet krenut novi dan
a dan će mi proteć lijep kao san :=)

Bok

Počinjem iz ponova...
ovo će biti blog po mojem ukusu, bar se nadam
Ja i Tomi imamo blog koji se zove : legolas1.blog.hr
za ovaj blog imam druge planove,
ono je naš zajednički blog, tomi nema ideje kaj da pišemo, a ja neču namjerno sve na svoju ruku preuzimat, mada da je moj imao bih svašta za reći, al to se jednostavno nebi uklapalo u koncept onog bloga.
da dam sebi oduška stvaram svoj blog koji je baš po mom.....
mislim tak je bar zamišljeno u originalu....